Na to im rekoh: ‘Monasi, ne oslovljavajte Tathāgatu po imenu i sa „prijatelju”. Tathāgata je plemenit i potpuno probuđen. Dobro poslušajte, monasi, dostignuto je Besmrtno. Uputiću vas, podučiću vas Dhammi. Vežbajući onako kako ste upućeni, razumevši je neposrednim znanjem svaki za sebe ovde i sada, i vi ćete ubrzo dostići i ostati na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike.' Kad to bi rečeno, onih pet monaha mi odgovoriše: ‘Prijatelju Gotama, postupcima, praksom i asketskim vežbanjem koje si preduzeo, nisi postigao nikakve nadljudske osobine, nikakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. Kako bi uopšte sada kad živiš u izobilju, pošto si napustio asketski napor i vratio se udobnom životu, mogao da postigneš bilo kakve nadljudske osobine, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih?’ Kad to bi rečeno, ja im odgovorih: ‘Tathāgata ne živi u izobilju, niti je napustio asketski napor i vratio se udobnom životu. Tathāgata je plemenit i potpuno probuđen. Dobro poslušajte, monasi, dostignuto je Besmrtno. Uputiću vas, podučiću vas Dhammi. Vežbajući onako kako ste upućeni, razumevši je neposrednim znanjem svaki za sebe ovde i sada, i vi ćete ubrzo dostići i ostati na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike.' I drugi put mi petorica monaha rekoše: ‘Prijatelju Gotama, postupcima, praksom i asketskim vežbanjem koje si preduzeo, nisi postigao nikakve nadljudske osobine, nikakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. Kako bi uopšte sada kad živiš u izobilju, pošto si napustio asketski napor i vratio se udobnom životu, mogao da postigneš bilo kakve nadljudske osobine, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih?’ I drugi put im rekoh: ‘Tathāgata ne živi u izobilju, niti je napustio asketski napor i vratio se udobnom životu... ...i odlaze u beskućnike.’ I treći put mi petorica monaha rekoše: ‘Prijatelju Gotama, postupcima, praksom i asketskim vežbanjem koje si preduzeo, nisi postigao nikakve nadljudske osobine, nikakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. Kako bi uopšte sada kad živiš u izobilju, pošto si napustio asketski napor i vratio se udobnom životu, mogao da postigneš bilo kakve nadljudske osobine, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih?’