A ako drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se Tathāgati zbog toga, Tathāgata ne oseća oduševljenje, radost i uznesenost u srcu. Ako drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se Tathāgati zbog toga, Tathāgata o tome misli ovako: ’Oni to čine u ime onoga što je već ranije do kraja shvaćeno.’ Zato, monasi, ako vas drugi vređaju, grde, proklinju i zlostavljaju, zbog toga ne treba da osećate ozlojeđenost, ogorčenost ili potištenost u srcu. I ako vas drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se, zbog toga ne treba da osećate oduševljenje, radost i uznesenost u srcu. Ako vas drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se, o tome treba da mislite ovako: ’Oni to čine u ime onoga što je već ranije do kraja shvaćeno.’