A kad su isprosili hranu u Sāvatthīju i vratili se, posle obroka, odoše do Blaženog. Pošto su mu se poklonili, sedoše sa strane i ispričaše šta se dogodilo. [Blaženi na to reče:] „Monasi, beskućnike drugih tradicija koji tako govore treba pitati ovako: ’Prijatelji, šta je zadovoljenje, šta je opasnost, a šta je izlaz u pogledu zadovoljstava čula? Šta je zadovoljenje, šta je opasnost, a šta izlaz u pogledu materijalnih oblika? Šta je zadovoljenje, šta je opasnost i šta je izlaz u pogledu osećaja?’ Kada ih tako pitate, beskućnici drugih tradicija neće moći objasniti, štaviše, upetljaće se u poteškoće. A zašto? Zato što to nije njihova teritorija. Monasi, ne vidim bilo koga u ovome svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima, ko može zadovoljiti um odgovorom na ova pitanja, izuzev Tathāgate, njegovog učenika ili nekoga ko je to naučio od njih.