Govori srednje dužine: Prvih pedeset
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 12 · Page 344
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

Zadovoljan je ogrtačem da zaštiti telo i dobijenom hranom da utoli glad; gde god da krene, sa sobom nosi samo ogrtač i zdelu. Kao i ptici što su, kud god da krene, jedini teret sopstvena krila, tako je i monah zadovoljan ogrtačem da zaštiti telo i dobijenom hranom da utoli glad; gde god da krene, sa sobom nosi samo ogrtač i zdelu. Kad poseduje taj kvalitet obuzdanosti u vrlini, doživljava onu vrstu sreće kojoj se ne može ništa prigovoriti. Kad okom vidi oblik, ne vezuje se za njegova obeležja i detalje. Pošto, kad ostavi oko bez nadzora, loša, štetna stanja gramzivosti i odbojnosti mogu da ga osvoje, vežba njegovo obuzdavanje, stražari nad čulom vida, obuzdava čulo vida. Kad zvuk čuje uhom… Kad oseti miris nosom… Kad okusi ukus jezikom… Kad telom dodirne neki predmet… Kad umom prepozna objekat uma, ne vezuje se za njegova obeležja i detalje. Pošto, kad ostavi um bez nadzora, loša, štetna stanja gramzivosti i odbojnosti mogu da ga osvoje, on vežba njegovo obuzdavanje, stražari nad čulom uma, obuzdava čulo uma. Kad poseduje takvu plemenitu obuzdanost čula, u sebi doživljava blaženstvo koje je potpuno čisto.

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๒๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้