Kada ovo bi rečeno, Saććaka, nigaṇṭhin sin, reče: „Izvrsno, učitelju Gotama! Čudesno je kako je, kad su učitelju Gotami upućene pogrdne reče, uvek iznova, kad je bio napadnut uvredama, boja njegove kože zablistala i lice mu se razvedrilo, baš kao što se i očekuje od nekoga ko je usavršen i potpuno probuđen. Sećam se, učitelju Gotama, kad je Pūraṇa Kassapa debatovao, kako je okolišio, skretao sa glavne teme i ispoljavao ljutnju, mržnju i gorčinu. A kada su učitelju Gotami upućene pogrdne reči, uvek iznova, kad je bio napadnut uvredama, boja njegove kože je zablistala i lice mu se razvedrilo, baš kao što se i očekuje od nekoga ko je usavršen i potpuno probuđen. Sećam se kako je Makkhali Gosāla … Ađita Kesakambalin … Pakudha Kaććāyana … Sañđaya Belaṭṭhiputta … Nigaṇṭha Nātaputta debatovao, kako je okolišio, skretao sa glavne teme i ispoljavao ljutnju, mržnju i gorčinu. A kada su učitelju Gotami upućene pogrdne reči, uvek iznova, kad je bio napadnut uvredama, boja njegove kože je zablistala i lice mu se razvedrilo, baš kao što se i očekuje od nekoga ko je usavršen i potpuno probuđen. A sada, učitelju Gotama, odlazimo. Mnogo posla treba završiti.” „Vreme je, Aggivessana, da uradiš kako misliš da treba.” Onda Saććaka, nigaṇṭhin sin, ushićen i obradovan rečima Blaženoga, ustade sa svoga mesta i otide. Kratki govor o iskorenjivanju žudnje