I ovako sam razmišljao: „Koga bih prvog podučio Dhammi? Ko će brzo razumeti ovu Dhammu?” Onda mi na um pade ova misao: ‘Pet monaha koji su me pratili odlučnog u asketskim naporima, oni su mi bili velika pomoć. Kako bi bilo da njih prvo podučim Dhammi?’ I pomislih: ‘Gde su sada ta petorica monaha?’ I duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, videh da žive kraj Benaresa, u Parku jelena, kraj Isipatane. Potom, monasi, kad sam u Uruveli ostao koliko sam želeo, nastavio sam da lutam od sela do sela, u pravcu Benaresa. Na putu između Gaye i mesta probuđenja ugleda me āđivaka Upaka i reče: ‘Prijatelju, bistar ti je lik, put čista i svetla. U čijem si se učenju odrekao sveta, prijatelju? Ko ti je učitelj? Čiju Dhammu slediš?’ Āđivaki Upaki odgovorih u stihovima: ‘Onaj sam koji je sve nadišao, znalac svega, neukaljan nijednom stvari, okrenut od svake od njih, dokončanjem žudnje oslobođen. Spoznaju dosegoh sam za sebe, koga učiteljem da nazovem?