Govori srednje dužine: Prvih pedeset
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 12 · Page 235
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

Dok sam tako boravio marljiv, predan i odlučan, u meni se javila misao rođena iz obuzdavanja. I ja sam je razumeo ovako: ’Misao rođena iz obuzdavanja javila se u meni. Ona ne vodi mojoj nesreći, nesreći drugih, nesreći za oboje; ona ne sprečava nastanak mudrosti, ne stvara poteškoće i vodi nibbāni. Ako mislim i zaokupljen sam tom mišlju čak čitavu noć, čak čitav dan, čak čitavu noć i dan, ne vidim u njoj bilo šta čega bi trebalo da se plašim. Ali preteranim mišljenjem i zaokupljenošću mogao bih zamoriti svoje telo, a kad je telo umorno i um postane uznemiren; kad je um nemiran, tada je daleko od koncentracije.’ Zato sam učvrstio svoj um, umirio ga, fokusirao ga, koncentrisao. A zašto? Zato da moj um ne bude uznemiren. I dok sam tako boravio marljiv, predan i odlučan, u meni se javila misao vođena odsustvom zlovolje… misao vođena nepovređivanjem. I ja sam je razumeo ovako: ’Misao vođena nepovređivanjem se javila u meni. Ona ne vodi mojoj nesreći, nesreći drugih, nesreći za oboje; ona ne sprečava nastanak mudrosti, ne stvara poteškoće i vodi nibbāni. Ako mislim i zaokupljen sam tom mišlju čak čitavu noć, čak čitav dan, čak čitavu noć i dan, ne vidim u njoj bilo šta čega bi trebalo da se plašim. Ali preteranim mišljenjem i zaokupljenošću mogao bih zamoriti svoje telo, a kad je telo umorno i um postane uznemiren; kad je um nemiran, tada je daleko od koncentracije.’ Zato sam učvrstio svoj um, umirio ga, fokusirao ga, koncentrisao. A zašto? Zato da moj um ne bude uznemiren.

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๒๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้