Postoji, monasi, šest osnova za gledišta. Kojih šest? „Tako, monasi, neuk, običan čovek, koji ne poštuje plemenite, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju, koji ne poštuje istinske ljude, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju, na materijalni oblik gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’ On na osećaj gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’ Na opažaj gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’ Na mentalne obrasce gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’ Ono što vidi, čuje, oseti i spozna, ono sa čime se susretne, za čim traga i premišlja u umu, na to takođe gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’ Ovakvo gledište: ’Ono što je sopstvo jeste ovaj svet; posle smrti biću trajan, nepromenjiv, večan, neću podleći promeni; trajaću koliko i večnost’ – na njega on takođe gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’ Ali, monasi, postoji dobro upućen plemeniti učenik, koji poštuje plemenite, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, koji poštuje istinske ljude, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, a na materijalni oblik gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’ On na osećaj gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’ Na opažaj gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’ Na mentalne obrasce gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’ Ono što vidi, čuje, oseti i spozna, ono sa čime se susretne, za čim traga i premišlja u umu, na to takođe gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’ Ovakvo gledište: ’Ono što je sopstvo jeste ovaj svet; posle smrti biću trajan, nepromenjiv, večan, neću podleći promeni; trajaću koliko i večnost’ – na njega takođe gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’ Kad tako razmišlja, nije uznemiren zbog onog što ne postoji.”