„Monaše, monaše, ovaj mravinjak dimi se noću i gori danju. Tako reče brahman: ’Dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda gredu: ’Greda, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Ukloni gredu.’ dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda žabu. ’Žaba, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Odbaci žabu; dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda rašlje: ’Rašlje, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Odbaci rašlje; dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda sito: ’Sito, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Odbaci sito; dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda kornjaču: ’Kornjača, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Odbaci kornjaču; dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda sataru i panj: ’Satara i panj, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Odbaci sataru i panj; dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda komad mesa: ’Komad mesa, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Odbaci komad mesa; dubi nožem, ti mudri.’ Dubeći nožem, mudrac ugleda nāga zmiju: ’Nāga zmija, o poštovani gospodine.’ Tako reče brahman: ’Ostavi nāga zmiju; nemoj povrediti nāga zmiju; poštuj nāga zmiju.’ Monaše, treba da odeš do Blaženog i pitaš ga za značenje ove zagonetke. Kako ti Blaženi bude rekao, tako zapamti. Monaše, ne vidim bilo koga u ovome svetu, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno sa pokolenjem isposnika i brahmana, plemenitih i običnih ljudi, ko može zadovoljiti um odgovorom na ovu zagonetku, izuzev Tathāgate, njegovih učenika ili nekoga ko je to naučio od njih.” Tako reče božanstvo i istog trena nestade.