Govori srednje dužine: Prvih pedeset
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 12 · Page 278
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

A kako je to monah plemeniti čiji je barjak spušten, čiji je tovar odložen, koji je bez okova? Ima primera kad monah napusti obmanu ’ja sam’, saseče je u korenu… tako da se ona više ne javlja. Tako je monah plemeniti čiji je barjak spušten, čiji je tovar odložen, ko je bez okova. Monasi, kada božanstva sa Indrom, Brahmom i Pađāpatijem na čelu tragaju za monahom koji je tako oslobođenog uma, oni ne nalaze [bilo šta kako bi mogli da kažu]: ’Svest onoga ko je tako otišao oslanja se na ovo.’ A zašto? Onaj ko je tako otišao, kažem vam, ne ostavlja trag ovde i sada. Monasi, i dok ovako govorim, ovako objavljujem, neki me askete i brahmani bez ikakve osnove pogrešno tumače sledećim rečima: ’Asketa Gotama vodi na pogrešan put; podučava poništavanje, razaranje, uništenje postojećeg bića.’ Pošto to ne činim, pošto to ne podučavam, to znači da me ti askete i brahmani bez ikakve osnove, bespotrebno, lažno i pogrešno tumače sledećim rečima: ’Asketa Gotama vodi na pogrešan put; podučava poništavanje, razaranje, uništenje postojećeg bića.’ Monasi, i pre i sada, ono što ja podučavam jesu patnja i prestanak patnje. Ako drugi vređaju, grde, proklinju i zlostavljaju Tathāgatu zbog toga, Tathāgata ne oseća ozlojeđenost, ogorčenost ili potištenost u srcu.

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๒๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้