Kraj Sāvatthija. Dok je sedeo sa strane, Pasenadi, kralj Kosale, ovako reče Blaženome: „Poštovani gospodine, dok sam boravio u osami, povučen, javi mu se ova misao: ’Blaženi je dobro izložio Dhammu i to za onoga koji ima dobre prijatelje, dobre saputnike, dobre drugove, a ne za onoga koji ima loše prijatelje, loše saputnike, loše drugove’.” „Tako je, veliki kralju! Tako je!” Ja jesam dobro izložio Dhammu i to za onoga koji ima dobre prijatelje, dobre saputnike, dobre drugove, a ne za onoga koji ima loše prijatelje, loše saputnike, loše drugove. Jednom sam prilikom, veliki kralju, boravio u plemenu Sakya, u gradu po imenu Nagaraka. Onda monah Ānanda dođe do mene, pokloni mi se, sede sa strane i ovako mi reče: ’Poštovani gospodine, dobro prijateljstvo, dobro saputništvo, dobro drugarstvo jeste polovina svetačkog života.’ Kada to bi rečeno, veliki kralju, ja odgovorih monahu Ānandi: „Ne govori tako, Ānanda! Ne govori tako! Dobro prijateljstvo, dobro saputništvo, dobro drugarstvo jeste čitav svetački život. Kada monah ima dobrog prijatelja, dobrog saputnika, dobrog druga, treba očekivati da će on negovati i razvijati plemeniti osmostruki put.