Zamisli, veliki kralju, čoveka koji ide iz mraka u mrak, iz pomrčine u pomrčinu ili iz kaljuge u kaljugu: ta osoba je, kažem, ista takva. Ko je na takvom putu, veliki kralju, taj ide iz tame u tamu. A kakva je to osoba, veliki kralju, koja iz tame ide u svetlost? Ima slučajeva kada se neko rodi u niskoj porodici — porodici ćandala, sakupljača bambusa, lovaca, kolara ili smetlara — siromašnoj porodici gde je malo hrane i pića, koja jedva preživljava, a hranu i odeću nabavlja jako teško; a on sam je ružan, neugledan, deformisan, hronično bolestan — poluslep, krivih ruku, hrom ili paralizovan. Ne može da sebi obezbedi hranu. piće, odeću i kočiju; cvetne vence, mirise i mirisna ulja; ležajeve, kuću i svetiljke. I tako, odlučuje da čini dobra dela telom, govorom i umom. A potom, posle sloma tela, posle smrti, preporađa se na dobrom odredištu, u nebeskom svetu. Zamisli, veliki kralju, čoveka koji se sa zemlje popne na kočiju, sa kočije uzjaše na konja, sa konja se popne na slona, sa slona se uspne na visoku zgradu: ta osoba je, kažem, ista takva. Ko je na takvom putu, veliki kralju, taj ide iz tame u svetlost.