u stotinu starijih žena… Tada se tri Mārine kćeri povukoše u stranu i ovako rekoše: „Istinu nam je otac rekao: ’On jeste Arahant, Srećni, u svetu ovom, njega strast zavesti ne može. On je nadišao Marino carstvo, zato tako silno tugujem’.” Jer da smo na ovaj način napale bilo kog drugog asketu ili brahmana koji nije oslobođen strasti, srce bi mu prepuklo ili bi vrela krv šiknula na usta ili bi poludeo i postao poremećen. Ili bi se sasušio, uvenuo i skvrčio kao zelena trska pokošena na suncu.” Zatim tri Mārine kćeri dođoše do Blaženog i stadoše sa strane. Stojeći sa strane, Marina kći Taṇhā se obrati Blaženom ovim stihovima: „Da li meditiraš u šumi ophrvan tugom? Da li si izgubio bogatstvo ili za njim žudiš? Da li si kakav zločin u selu počinio? Zašto sa ljudima ne druguješ? Zašto prijateljstva ne sklapaš ni sa kim?”