Dostojan je poklona, znalac, razvijenog uma, dostojan darova i ljudi i bogova. Odbacivši zla, neukaljan, ohlađen, hoda tražeći hranu. Za njega ne postoji ni ’pre’ ni ’posle’, miran je, bez dima, bez nevolja, bez želja. Odložio je štap i pred slabim i pred jakim bićima, neka on pojede tvoju žrtvu, taj najbolji zalogaj. Smirenog uma, gomilu je napustio, kao ukroćeni slon hoda nepokolebljiv. Monah vrli, dobro oslobođenog uma, neka on pojede tvoju žrtvu, taj najbolji zalogaj. Sa verom u njega, nepokolebljiva, prinesi dar onome ko je dara dostojan. Stvori zaslugu za buduću sreću, videvši mudraca, brahmanko, koji bujicu prešao je.” Sa verom u njega, nepokolebljiva, prinela jedar onome ko je dara dostojan. Stvorila zaslugu za buduću sreću, videvši mudraca koji bujicu prešao je.

1. Prvo poglavlje

Brahmā Baka