Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. I tu on ovako reče monasima: „Monasi.” „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni. A Blaženi ovako nastavi: Jednom je, monasi, na nebu trideset trojice neko božanstvo okruženo vilama uživalo u Nandana parku, obasuto, preplavljeno sa svih pet vrsta zadovoljstava čula. I tom prilikom je izgovorilo sledeće stihove: ’Ne znaju šta je sreća oni koji nikada nisu videli Nandana park, boravište blistavih bogova, koji čine grupu Tridesetorice.’ Monasi, kad ovo bi izrečeno, neko drugo božanstvo koje se tu našlo ovako odgovori: ’Zar ti ne znaš, neznalice, ono što kažu probuđeni? Prolazne su, avaj, sve uslovljene tvorevine, priroda im je da nastaju i propadaju. Kako se pojave, tako i nestanu; tek njihovo smirenje jeste sreća.’ Nandana Oduševljavanje