Monasi, u onima koji gledaju u visoko uzdignut borbeni barjak Sakke, vladara bogova, ili Pađāpatija, vladara bogova, ili Varune, vladara bogova, ili Īsāne, vladara bogova, svaki strah, užas ili jeza koji se jave mogu nestati, ali i ne moraju. A zašto? Zato što Sakka, vladar bogova, nije lišen žudnje, nije lišen mržnje, nije lišen obmane. On se može uplašiti, skameniti, užasnuti, spreman da pobegne. Ali, monasi, kažem vam ovo: ’Ako se, kad odete u šumu, u podnožje drveta ili praznu kolibu, u vama javi strah, užas ili jeza, tada bi trebalo da se setite mene na ovaj način: ’Zaista je Blaženi plemenit i potpuno probuđen, usavršen u znanju i ponašanju, srećan, znalac svetova, nenadmašni vodič onima kojima je potreban putokaz, učitelj božanskim i ljudskim bićima, budan, blažen’. Jer kada se, monasi, na taj način prisetite mene, svaki strah, užas ili jeza koji se jave nestaće. Ako ne možete da se prisetite mene, tada bi trebalo da se prisetite Dhamme ovako: ’Blaženi je dobro izložio Dhammu, ona je vidljiva ovde i sada, vanvremena, poziva da je lično istražimo, praktikujemo i postanemo mudri razumevši je svako sam za sebe.’ Jer kada se prisetite Dhamme, monasi, svaki strah, užas ili jeza koji se jave nestaće.