Kraj Sāvatthīja. „Monasi, jednom davno zametnula se bitka između božanstava i titana. Onda se Vepaćitti, vladar titana, obrati titanima: ’Ako, časna gospodo, u ovoj bici koja se zametnula titani pobede, a božanstva izgube, vežite Sakkki, vladaru bogova, ruke, noge i vrat i dovedite ga preda me u grad titana.’ A Sakka, vladar bogova, obrati se božanstvima neba trideset trojice: ’Ako, časna gospodo, u ovoj bici koja se zametnula, božanstva pobede, a titani izgube, vežite Vepaćittiju, vladaru titana, ruke, noge i vrat i dovedite ga preda me u Dvoranu pravednosti.’ I dogodi se da u toj bici božanstva pobediše, a titani izgubiše. Onda božanstva neba trideset trojice vezaše Vepaćittiju, vladaru titana, ruke, noge i vrat i dovedoše ga pred Sakku, vladara bogova, u Dvoranu pravednosti. I dok je tamo boravio, Vepaćitti, vladar titana, vezanih ruku, nogu i vrata, grdio je i vređao Sakku, vladara bogova, dok je ovaj ulazio i izlazio, koristeći nepristojne i grube reči. Na to se kočijaš Mātali obrati Sakki, vladaru bogova, u stihovima: ’Da li iz straha, o Maghavā Sakkka, ili zbog slabosti trpiš dok slušaš grube reči, licem u lice sa Vepaćittijem?’ (Sakka:) ’Niti iz straha, niti zbog slabosti trpim ja uvrede Vepaćittija. Jer kako bi se mudar čovek poput mene, sa budalom upuštao u svađu?’ (Mātali:) ’Iz budale će još više provaliti besa, ako je niko ne obuzda. Zato strogom kaznom mudar čovek treba da obuzda budalu.’