Nekada davno, poštovani, ja sam bio kralj po imenu Serī, davalac, darovatelj, onaj koji hvali davanje. Na sve četiri gradske kapije delio sam darove asketama, brahmanima, siromasima, lutalicama, ubogima i prosjacima. A onda su, poštovani, žene iz harema došle k meni i ovako rekoše: ’Vaše visočanstvo daruje, a mi ne darujemo. Bilo bi dobro ako bismo, uz saglasnost vašeg visočanstva, i mi davale i tako činile dobra dela.’ Onda pomislih: ’Ja sam davalac, darovatelj, onaj koji hvali davanje. Kad neko kaže da bi želeo da dariva, šta bih mu mogao odgovoriti na to?’ I zato sam prvu gradsku kapiju dao ženama iz harema. Tamo su one darivale, a moje poklone vratiše meni. Zatim su k meni došli plemići i ovako rekoše: ’Vaše visočanstvo daruje, a mi ne darujemo. Bilo bi dobro ako bismo, uz saglasnost vašeg visočanstva, i mi davali i tako činili dobra dela.’ Onda pomislih: ’Ja sam davalac, darovatelj, onaj koji hvali davanje. Kad neko kaže da bi želeo da dariva, šta bih mu mogao odgovoriti na to?’ I zato sam drugu gradsku kapiju dao plemićima. Tamo su oni darivali, a moje poklone vratiše meni.