Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u plemenu Sakja, kraj varoši po imenu Khomadussa. Jednoga jutra Blaženi se obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Khomadusse da prosi hranu. Tom prilikom brahmanski kućedomaćini iz Khomadusse su se bili okupili u većnici nekim poslom, dok je napolju padala lagana kiša. Onda Blaženi dođe do većnice. A brahmanski kućedomaćini iz Khomadusse još izdaleka spaziše Blaženog kako dolazi. Videvši ga, ovako povikaše: „Ko su uopšte ti ćelavi askete i šta oni znaju o pravilima koja važe u većnici?” Na to im Blaženi odgovori u stihovima: „Nije to veće gde dobrih ljudi nema, nisu dobri oni što Istinu ne govore. Oni koji su nadišli požudu, mržnju i konfuziju, oni što Istinu govore, to su ljudi dobri.”