Kraj Sāvatthija. Dok je sedeo sa strane, Pasenadi, kralj Kosale, ovako reče Blaženome: „Gde, poštovani, poklon treba da bude dat?” „Gde god um oseća poverenje, veliki kralju.” „Ali, poštovani, gde dat poklon donosi naveći plod?” „(Pitanje:) „Gde poklon treba da bude dat?”, jeste jedna stvar, veliki kralju, dok je ono: „Gde dat poklon donosi naveći plod?”, nešto sasvim drugo. Ono što je dato čestitom čoveku, umesto nekom pokvarenjaku, donosi najveći plod. Ali dopusti da te prvo nešto pitam. Odgovori kako misliš da treba. Šta misliš, veliki kralju? Ima slučajeva kada je rat na pragu, predstoji bitka. I okupe se plemićki sinovi – neuvežbani, neiskusni, nedisciplinovani, strašljivi, kukavice, spremni da uteknu pred opasnošću. Hoćeš li ih povesti sa sobom? Jesu li ti takvi od ikakve koristi?” „Ne, poštovani, neću ih povesti sa sobom. Takvi mi nisu ni od kakve koristi.” „Zatim se okupe brahmanski sinovi… trgovački sinovi… radnički sinovi – neuvežbani, neiskusni, nedisciplinovani, strašljivi, kukavice, spremni da uteknu pred opasnošću…” „Takvi mi nisu ni od kakve koristi.” „A šta misliš, veliki kralju? Ima slučajeva kada je rat na pragu, predstoji bitka. I okupe se plemićki sinovi – uvežbani, iskusni, disciplinovani, hrabri, neustrašivi, spremni da se suoče sa opasnošću. Hoćeš li ih povesti sa sobom? Jesu li ti takvi od ikakve koristi?” „Da, gospodine, povešću ih sa sobom. Takvi su mi od i te kakve koristi.” „Zatim se okupe brahmanski sinovi… trgovački sinovi… I okupe se radnički sinovi – uvežbani, iskusni, disciplinovani, hrabri, neustrašivi, spremni da se suoče sa opasnošću. Hoćeš li ih povesti sa sobom? Jesu li ti takvi od ikakve koristi?” „Da, gospodine, povešću ih sa sobom. Takvi su mi od i te kakve koristi.”