Onda se Māra, Zli, izgovorivši u prisustvu Blaženog ove stihove razočarenja, udalji sa tog mesta i sede nedaleko odatle prekrštenih nogu – ćutljiv, zbunjen, povijenih leđa i pognute glave, ophrvan mislima, nesposoban da bilo šta progovori, crtajući štapom po zemlji. Zatim Mārine kćeri, Taṇhā, Arati i Ragā, priđoše Zlom i obratiše mu se ovim stihovima: „Oče, zašto si tako potišten? Za kojim čovekom tuguješ? Mi ćemo ga uhvatiti u zamku strasti, kao slona u šumi. svezaćemo ga i dovesti tebi, biće pod tvojom vlašću.” (Māra:) „On je Arahant, Srećni u svetu ovom, njega strast zavesti ne može. On je nadišao Marino carstvo, zato tako silno tugujem.” Zatim Mārine kćeri, Taṇhā, Arati i Ragā, dođoše do Blaženog i obratiše mu se ovim stihovima: „Služićemo kraj tvojih stopala, isposniče.” Ali Blaženi ne obrati pažnju na njih, jer je bio oslobođen vezanosti svake. Tada se tri Mārine kćeri povukoše u stranu i ovako porazmisliše: „Muškarci imaju razne ukuse. Kako bi bilo da se prevorimo u stotinu mladih devojaka?” I tako se tri Mārine kćeri prevoriše svaka u stotinu mladih devojaka, pa kad su opet došle do Blaženog, obratiše mu se ovim stihovima: „Služićemo kraj tvojih stopala, isposniče.” Ali Blaženi ponovo nije obratio pažnju na njih, jer je bio oslobođen vezanosti svake.