Onda se jednoga jutra poštovani Brahmadeva obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Sāvatthija da prosi hranu. Idući od kuće do kuće, dođe on i do doma svoje majke. Tom prilikom je brahmanka, majka poštovanog Brahmadeve, prinosila trajnu žrtvu Brahmi. A Brahmā Sahampati ovako pomisli: „Ova brahmanka, majka poštovanog Brahmadeve, prinosila je trajnu žrtvu Brahmi. Kako bi bilo ako bih joj prišao i u njoj probudio osećaj neodložnosti?” Na to, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, Brahmā Sahampati nestade u Brahminom svetu i pojavi se pred brahmankinom kućom. Onda se Brahma Sahampati, zastavši u vazduhu, u stihovima obrati brahmanki, majci poštovanog Brahmadeve: „Brahmanko, daleko je odavde svet Brahme, kojem stalno prinosiš žrtvu. Nije to, brahmanko, hrana za Brahmu; zašto mrmljaš mantre, ne znajući put do Brahme? Ovaj Brahmadeva, brahmanko, bez vezanosti, prevazišao je bogove. Ništa ne poseduje, o drugima se ne stara, u tvoju kuću ušao po milostinju.