Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice. U to vreme maslac i pirinač u mleku bili su pripremljeni za žrtveni obred Aggiki Bhāradvāđi, koji pomisli: „Upaliću žrtvenu vatru i prineću žrtvu paljenicu.” A jednoga jutra Blaženi se obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Rāđahahe da prosi hranu. Proseći hranu u Rāđagahi od kuće do kuće, stiže on i do doma Aggike Bhāradvāđe i stade sa strane. I brahman Kasibhāradvāđa ugleda Blaženog da stoji i prosi hranu i obrati mu se ovim stihovima: „Onaj ko poseduje tri znanja, dobrog porekla i zaista učen, onaj ko je usavršen u znanju i ponašanju, mogao bi jesti ovaj pirinač u mleku.” „Koliko god neko da o tome brblja, niko rođenjem brahman ne postaje, a da je u sebi truo i uprljan, ako sledbenike prevarom stiče. Ko svoja ranija boravišta zna, ko vidi i nebesa i paklove, a života novih pred njim nema, utihnuli je mudrac u znanju savršen. Zahvaljujući tim trima znanjima, postaje se brahman trostrukog znanja, onaj ko je usavršen u znanju i ponašanju, mogao bi jesti taj pirinač u mleku.” „Neka učitelj Gotama pojede ovaj pirinač! Ovaj asketa jeste brahman.”