„Tako je to, veliki kralju! Tako je to! Kada čovek koji nije do kraja usavršen stekne veliko bogatstvo, on ga ne koristi za sopstveno uživanje i zadovoljstvo, ni za uživanje i zadovoljstvo svojih roditelja, ni za uživanje i zadovoljstvo svoje žene i dece, ni za uživanje i zadovoljstvo svojih robova, slugu i pomoćnika, ni za uživanje i zadovoljstvo svojih prijatelja. On ne običava da sveštenicima i asketama donosi ponude i tako sebi obezbedi sreću, put na nebo. Kada se njegova imovina ne koristi kako treba, kraljevi ili lopovi je uzmu, vatra je sagori, voda je odnese ili je gramzivi naslednici raznesu. Tako njegovo bogatstvo, neupotrebljeno kako treba, biva protraćeno i ne donese nikakvu korist. Baš kao i jezero na kojem se okupljaju neljudska bića, sa bistrom vodom, hladnom vodom, svežom vodom, čistom, sa mnogim gazovima, prekrasno. Nijedan čovek ne usuđuje se da iz njega uzima vodu, da pije ili se u njemu kupa, niti da vodu koristi za svoje potrebe. I tako ta voda, neupotrebljena kako treba, biva protraćena i ne donese nikakvu korist. Na isti način, kada čovek koji nije do kraja usavršen stekne veliko bogatstvo, on ga ne koristi za sopstveno uživanje i zadovoljstvo, ni za uživanje i zadovoljstvo svojih roditelja, ni za uživanje i zadovoljstvo svoje žene i dece, ni za uživanje i zadovoljstvo svojih robova, slugu i pomoćnika, ni za uživanje i zadovoljstvo svojih prijatelja. On ne običava da sveštenicima i asketama donosi ponude i tako sebi obezbedi sreću, put na nebo. Kada se njegova imovina ne koristi kako treba, kraljevi ili lopovi je uzmu, vatra je sagori, voda je odnese ili je gramzivi naslednici raznesu. Tako njegovo bogatstvo, neupotrebljeno kako treba, biva protraćeno i ne donese nikakvu korist.