Na to poštovani Vaṅgīsa ustade sa svog mesta i prebacivši gornji ogrtač preko jednog ramena, u znak poštovanja sklopi dlanove u pravcu Blaženoga i reče: „Javilo mi se nadahnuće, Blaženi! Javilo mi se nadahnuće, o Srećni!” A Blaženi mu reče: „Onda izrazi svoje nadahnuće, Vaṅgīsa.” Tada Vaṅgīsa ovim prigodnim stihovima pohvali Blaženog u njegovom prisustvu: „Više od hiljadu monaha koju su potpuno prišli Srećnome, dok podučava Dhammu bez mrlje, nibbānu, gde straha niotkuda nema. Slušaju Dhammu čistu, koju podučava Potpuno probuđeni, Zaista blista Probuđeni, na čelu zajednice monaha. Tvoje ime je Nāga, Blaženi, najviši mudrac među mudracima. Poput velikog kišnog oblaka, kišom Dhamme oblivaš učenike. Izašavši iz dnevnog boravišta, sa željom da vidi Učitelja, tvoj učenik, veliki heroju, Vangisa ti stopala celiva.”