„Pitam Gotamu, Premudroga, jer bez granica su njegovo znanje i viđenje: Kakav je onaj kojeg nazivaju vrlim? Kakav je onaj kojeg nazivaju mudrim? Kakav je onaj koji je patnju nadišao? A kakav onaj kojem je božanstva klanjaju?” „Vrline pu, mudar, dobro negovanog uma, koncentrisan, sabran, u zadubljenje utonuo, u njemu svaka tuga je presahla, napuštena, sasvim pročišćen, svoje poslednje telo nosi: upravo takvoga vrlim nazivaju, upravo takvoga mudrim nazivaju, takav je baš svaku patnju nadišao, takvome se božanstva klanjaju?”

2. Anāthapiṇḍika

Ćandana Stojeći sa strane, mlado božanstvo Ćandana se Blaženom obrati ovim stihovima: „Kako se preko bujice prelazi, neumoran i danju i noću? Ko to i bez oslonca i bez podrške ne potone u dubinama?” „Onaj ko se uvek vrline drži, mudrošću opremljen, koncentrisan, ako je energičan i odlučan, prelazi bujicu koju je tako teško preći.