„Da li meditiraš u šumi ophrvan tugom? Da li si izgubio bogatstvo ili za njim žudiš? Da li si kakav zločin u selu počinio? Zašto sa ljudima ne druguješ? Zašto prijateljstva ne sklapaš ni sa kim?” (Blaženi:) „Iskopavši svaki koren tuge, bez krivice meditiram, ne žaleći ni za čim. Presekavši svaku pohlepu i žudnju za postojanjem, meditiram bez mentalnih nečistoća, o Srodniče nemarnih!” (Māra:) „Stvari koje zovu ’moje’ i oni koji to izgovaraju, ako je tvoj um time zaokupljen, nećeš mi pobeći, asketo!” (Blaženi:) „To o čemu oni govore moje nije, niti sam jedan od tih koji tako govore; ali bi, Zli, trebalo da znaš da niti moj put videti nećeš.” (Mara:) „Ako si se probudio za put, siguran put ka Besmrtnom, odlazi i idi sam! Zašto poučavaš druge?” (Bulaženi:) „Za carstvo gde smrti nema pitaju oni što žele da pređu na drugu obalu. Kada me pitaju, ja im objavljujem istinu lišenu vezivanja.”