Monahinje Āḷavikā Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. I jednoga jutra monahinja Āḷavikā se obukla, uzela svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenula put Sāvatthīja da prosi hranu. A kad je isprosila hranu u Sāvatthīju i vratila se, posle obroka, otide ona do Slepčevog gaja, tragajući za osamom. Tu joj Māra, Zli, u želji da u monahinji Āḷāviki izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da je otera iz osame, priđe i obrati joj se ovim stihovima: „Nema bega u ovome svetu, pa šta onda radiš tu u osami? Uživaj u radostima zadovoljstava čula, nemoj posle da se kaješ!”