I kojoj god, gospodine, grupi mladih božanstava da priđem, često čujem iste reči: Mudar je poštovani Sariputa… prezire sve što je loše. Pa ko, poštovani, ako nije budalast, zlonameran, pometen i lud, ne bi cenio poštovanog Sariputu?” I dok su se izgovarale ove pohvale poštovanom Sāriputti, ona mlada božanstva oko Susime, oduševljena, egzaltirana, prepuna ushićenja i radosti, sijala su različitim sjajnim bojama. Baš kao što bi divan dragi kamen beril, boje najčistijeg mora, sa osam stranica, dobro obrađen, čist i proziran, kada se stavi na finu tkaninu, sija, zrači i blista, isto tako, dok se govorilo o vrlinama poštovanog Sāripute, mlada božanstva oko Susime… sijala su različitim sjajnim bojama. Baš kao što ukras od najčistijeg zlata, koji je vešt majstor znalački iskovao, ležeći na crvenom brokatu, sija, zrači i blista, isto tako, dok se govorilo o vrlinama poštovanog Sāripute, mlada božanstva oko Susime… sijala su različitim sjajnim bojama.