Zmija, snažna, različite boje i oblika, pa kad na njega naiđe, ujede budalu – muškarca ili ženu. Zbog toga, onaj kome je život mio, od nje treba dobro da se čuva. Vatru koja sve proždire, oganj za kojim samo crni trag ostaje, neka niko ne potcenjuje zbog ’mladosti’, neka ga niko ne zanemari. Jer ako naiđe na mnogo goriva, u ogroman požar se ta vatra pretvori, pa kad na njega naiđe, opeče budalu – muškarca ili ženu. Zbog toga, onaj kome je život mio, od nje treba dobro da se čuva. Kada takva vatra čitavu šumu spali, oganj za kojim samo crni trag ostaje, tamo se novi izdanci opet pojave, kako dani i noći prolaze. Ali kad monah koji se vrline drži, opeče nekog vatrom (svoje vrline), taj niti sinova, niti stoke nema, niti će naslednici njegovi išta naslediti. Bez potomaka, bez naslednika, takav postaje palminom panju sličan. Zato, čovek koji je mudar i stara se o sopstvenoj dobrobiti, prema opasnoj zmiji i velikoj vatri, ratniku iz ugledne loze, kao i monahu koji se vrline drži, neka se uvek s pažnjom odnosi.