isto tako starost i smrt stižu slamajući živa bića: plemenite ratnike, sveštenike, trgovce, radnike, parije i smetlare. Zaista nikoga ne poštede, već ih sve do jednoga pregaze. Tu ne pomažu čete na slonovima, ni vozari, ni konjica, ne pomaže ni bitka nadmudrivanja, niti bogatstvo spašva. Zato, čovek koji je mudar i stara se o sopstvenoj dobrobiti, nepokolebljiv, stiče poverenje u Budu, Dhammu i Sanghu. Onaj ko praktikuje Dhammu govorom ili umom: dobija pohvale ovde na zemlji, a posle smrti raduje se na nebu.”