Samo napred, domaćine! Samo napred, domaćine! Korak napred bolji je za tebe, nego onaj natrag!” Tada tama nestade za Anāthapindiku i javi se svetlost. Strah, užas i jeza koje je osećao se primiriše. Po drugi put… Po treći put svestlost nestade i opet zavlada tama. Strah, užas i jeza zavladaše njime i on htede da se vrati. Tada se po treći put nevidljivi zloduh Sivaka oglasi: „Stotinu slonova, stotinu konja… jednog tvog koraka. Samo napred, domaćine! Samo napred, domaćine! Korak napred bolji je za tebe, nego onaj natrag!”