„Savestan, obziran monah, četvorostrukom uzdržanošću obuzdan, objašnjava ono što je vidljivo i čujno: on svakako ne može biti na pogrešnom putu.” Onda mlado božanstvo Ākoṭaka u prisustvu Blaženog izgovori ove stihove, a u vezi sa različitim učiteljima: „Pakudhaka Kariyāna i Nigaṇṭha, zajedno sa Makkhalijem i Pūraṇom, učitelji mnogih, dosegoše status askete: oni sigurno nisu daleko bili od izvrsnih ljudi.” Onda mlado božanstvo Vetambari, kao odgovor Ākoṭaki, izgovori ove stihove: „Iako olinjali šakal zavija svuda unaokolo, nikada ne može biti ravan lavu. Zato, iako je učitelj nekima, to je goli asketa, sumnjivih postupaka.” Onda Māra, Zli, zaposednu mlado božanstvo Vetambarija i u prisustvu Blaženog izgovori ove stihove: „Oni koji muče svoje teli i savesni su, oni koju svoju osamljenost štite i oni koji su usmereni samo na oblike, oduševljeni svetom božanstava: Zaista takvi smrtnici poučavaju ispravno u pogledu sveta drugog.”