Kraj Sāvatthija. Stojeći sa strane, mlado božanstvo Rohitassa se Blaženom obrati ovim stihovima: „Poštovani, je li moguće putujući upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja?” „Prijatelju, ja kažem da putujući nije moguće upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja.” „Zadivljujuće je to, poštovani, čudesno je to! Kako je Blaženi to dobro izgovorio: ’Prijatelju, ja kažem da putujući nije moguće upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja.’ Nekada davno bio sam prorok po imenu Rohitassa, sin Bhodin, i posedovao sam duhovne moći, bio u stanju da letim. Imao sam takvu brzinu baš kao što vešt strelac, izvežban, umešan i proveren, s lakoćom može da odapne strelu kroz senku palme. Takav sam imao korak, da bi jednim iskorakom premostio razdaljinu od istočnog do zapadnog okeana. I tada se u meni rodila ovakva želja: ’Hodanjem ću stići na kraj sveta.’ I tako sam, poštovani, obdaren takvom brzinom i takvim korakom, živeći sto godina, hodao sto godina i nisam stajao osim radi jela, pića, žvakanja i gutanja, osim radi nužde ili da bih odspavao i uklonio umor, ali nisam dostigao kraj sveta, već sam umro na pola puta.