Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Nāḷande, u Pāvārikinom mangovom gaju. U isto vreme Nigaṇṭha Nātaputta boravio je u Nāḷandi, s velikom grupom nigaṇṭhi. Jednom, pošto je nigaṇṭha (po imenu) Dīgha Tapassī isprosio hranu u Nāḷandi i vratio se, posle obroka otide on do Pāvārikinog mangovog gaja da vidi Blaženog. Pozdravi se s Blaženim i kad taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, stade sa strane. Dok je tako stajao, Blaženi mu reče: „Ima dovoljno mesta, Tapassī, sedi ako hoćeš.” Kad to bi rečeno, Dīgha Tapassī sede sa strane, na niže mesto. Onda ga Blaženi upita: „Tapassī, o koliko vrsta postupaka Nigaṇṭha Nātaputta govori da se njima čine loši postupci, stvaraju loši postupci?” „Prijatelju Gotama, Nigaṇṭha Nātaputta obično ne koristi reč ’postupak, postupak’; Nigaṇṭha Nātaputta obično koristi reč ’batina, batina.’” „Onda, Tapassī, o koliko vrsta batina Nigaṇṭha Nātaputta govori da se njima čine loši postupci, stvaraju loši postupci?” „Prijatelju Gotama, Nigaṇṭha Nātaputta govori o tri vrste batina kojima se čine loši postupci, stvaraju loši postupci: telesna batina, verbalna batina i mentalna batina.” „A kako je to, Tapassī, telesna batina jedno, verbalna batina nešto drugo a mentalna batina sasvim treće?”