A među prisutnima bi i Raṭṭhapāla, sin jednog od najuglednijih građana Thullakoṭṭhite. I njemu se javi misao: „Koliko ja razumem Dhammu kojoj podučava Blaženi, nije lako živeti kod kuće i praktikovati svetački život potpuno savršen, potpuno čist, nalik uglačanoj školjki. Šta ako bih obrijao kosu i bradu, obukao žuti ogrtač, napustio domaćinski život, te otišao u beskućnike?“ Kad je Blaženi svojim govorom o Dhammi uputio, podstakao, nadahnuo i ohrabrio brahmane kućedomaćine iz Thullakoṭṭhite, oni se zadovoljiše i obradovaše njegovim rečima. Potom ustadoše sa svog mesta, poklone se Blaženom te pazeći da im on ostane sa desne strane, otidoše. Ubrzo zatim, Raṭṭhapāla priđe Blaženom, pokloni mu se, sede sa strane i reče: „Koliko ja razumem Dhammu kojoj podučava Blaženi, nije lako živeti kod kuće i praktikovati svetački život potpuno savršen, potpuno čist, nalik uglačanoj školjki. Poštovani gospodine, želeo bih da obrijem kosu i bradu, obučem žuti ogrtač, napustim domaćinski život, te odem u beskućnike. Želeo bih da se pridružim beskućnicima pod vođstvom učitelja Gotame i primim puno zaređenje.“ „Imaš li dopuštenje svojih roditelja, Raṭṭhapāla, da napustiš domaćinski život i odeš u beskućnike?“ „Ne, nemam dopuštenje svojih roditelja.“ „Raṭṭhapāla, Tathāgate ne primaju u red beskućnika nikoga ko nema dopuštenje svojih roditelja.“ „Poštovani, postaraću se da mi roditelji dopuste da napustim domaćinski život i odem u beskućnike.“