U to vreme su monasi po imenu Assađi i Punabbasuka živeli takođe u Kīṭāgiriju. Onda jedna grupa monaha otide do njih i reče: „Prijatelji, Blaženi i monaška zajednica sada su odustali od toga da jedu noću. Čineći tako, bez bolesti su i tegoba, uživaju u zdravlju, snažni si i dobro se osećaju. Tako i vi, prijatelji, odustanite od toga da jedete noću. Čineći tako, bićete bez bolesti i tegoba, uživati u zdravlju, snažni i dobro ćete se osećati.„ Kada ovo bi rečeno, monasi Assađi i Punabbasuka odgovoriše monasima: „Prijatelji, mi jedemo uveče, ujutro i preko dana, izvan propisanog vremena. Čineći tako, bez bolesti i tegoba smo, uživamo u zdravlju, snažni i dobro se osećamo. Zašto bismo napustili (korist) vidljivu ovde i sada, radi (koristi koju tek treba zadobiti) u budućnosti? Nastavićemo da jedemo uveče, ujutro i preko dana, izvan propisanog vremena.„