„A šta misliš, Māgandiya? Da li ta vatra u jami samo sada peče, boli i prži ili je i ranije ta vatra pekla, bolela i pržila?“ „Učitelju Gotama, ta vatra sada peče, boli i prži, ali i ranije je pekla, bolela i pržila. A onaj čovek oboleo od lepre, s ranama i plikovima po udovima, crvi ga iznutra riju, te se češao noktima sve dok se ne pojave otvorene rane, njegova čula su bila poremećena; iako ga je vatra i tada pekla, on je to pogrešno doživljavao kao prijatnost.“ „Isto tako, Māgandiya, zadovoljstva čula su i u prošlosti pekla, bolela i pržila; u budućnosti zadovoljstva čula će takođe peći, boleti i pržiti; kao što i sada zadovoljstva čula peku, bole i prže. Ali ona bića koja nisu oslobođena strasti za zadovoljstvima čula, već su progutana strašću za zadovoljstvima čula, gore groznicom za zadovoljstvima čula, njihova su čula poremećena; iako ih zadovoljstva čula zapravo peku, ona to pogrešno doživljavaju kao prijatnost.