I opet, Sandaka, neki učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište: ’Kada neko čini i druge tera da čine, kad neko sakati i navodi druge da sakate, kad neko muči i navodi druge da muče, kad neko nanosi bol i navodi druge da nanose bol, kad neko tlači i navodi druge da tlače, kad neko zastrašuje i navodi druge da zastrašuju, kad neko ubija živa bića, uzima ono što mu nije dato, upada u kuće, pljačka tuđ imetak, provaljuje, postavlja zasede na putu, zavodi tuđu ženu, govori laži–nikakvo zlo počinilac nije počinio. Ukoliko bi neko oštrom testerom sva živa bića na ovom svetu pretvorio u gomilu mesa, u brdo mesa, to ne bi bilo zlo, niti bi ishod bio zlo. Ako bi neko išao južnom obalom Ganga, te ubijao i satirao, sakatio i terao druge da sakate, mučio i terao druge da muče, to ne bi bilo zlo, niti bi ishod bio zlo. Ako bi neko išao severnom obalom Ganga, te davao darove i terao druge da daju darove, prinosio ponude i terao druge da prinose ponude, to ne bi donelo zasluge, niti bi ishod bile zasluge. Davanje, kroćenje samoga sebe, obuzdavanje, govorenje istine, ne bi donelo zasluge, niti bi ishod bile zasluge.’