A tom prilikom su neki Sakyani iz Ćātume sedeli u dvorani za okupljanje radi nekog posla. Videvši monahe još izdaleka kako dolaze, izađoše pred njih i upitaše: „Kuda idete, poštovana gospodo?” „Prijatelji, ovu zajednicu monaha Blaženi je raspustio.” „Neka poštovani sednu ovde neko vreme. Možda ćemo mi biti u stanju da povratimo njegovo poverenje.” „Da, prijatelji”, odgovoriše ovi. Zatim Sakyani iz Ćātume odoše do Blaženoga, pokloniše mu se, sedoše sa strane i rekoše: „Poštovani gospodine, neka se Blaženi raduje zajednica monaha, neka Blaženi primi zajednicu monaha, neka Blaženi pokaže milosrđe prema monasima sada kao što ga je pokazivao i ranije. Ovde ima novih monaha, tek zamonašenih, onih koji su tek nedavno pristupili ovom učenju i pravilima. Ako nemaju priliku da vide Blaženog, u njima se može dogoditi promena. tako je moguće, poštovani gospodine, i s novim monasima, tek zamonašenim, onima koji su tek nedavno pristupili ovom učenju i pravilima. Ako nemaju priliku da vide Blaženog, u njima se može dogoditi promena. tako je moguće, poštovani gospodine, i sa novim monasima, tek zamonašenim, onima koji su tek nedavno pristupili ovom učenju i pravilima. Ako nemaju priliku da vide Blaženog, u njima se može dogoditi promena. Poštovani gospodine, neka se Blaženi raduje zajednica monaha, neka Blaženi primi zajednicu monaha, neka Blaženi pokaže milosrđe prema zajednici monaha sada, kao što ga je pokazivao i ranije.”