Nekom drugom prilikom, kad sam živeo kraj Vebhalinge i beše jutro, obukao sam se, uzeo svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa otidoh do roditelja grnčara Ghaṭīkāre. Tamo ih upitah: „Molim vas, recite mi gde je grnčar.“ –‚Poštovani gospodine, vaš pokrovitelj nije kod kuće. Ali slobodno uzmite kuvani pirinač iz lonca i varivo iz činije, te jedite.“ Tako sam i učinio, te otidoh dalje. Onda grnčar Ghaṭīkāra otide do roditelja i upita ih: „Ko je uzeo kuvani pirinač iz lonca i varivo iz činije, ko je jeo, te otišao dalje?“ –‚Dragi naš sine, blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, tako učini.“ I grnčar Ghaṭīkāra pomisli: „Dobitak je za mene, veliki je dobitak za mene što se blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, tako pouzda u mene!“ Ushićenje i sreća ga obuzeše i u njemu ostadoše pola meseca, a u njegovim roditeljima nedelju dana.