Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim ogrtačem i hvali zadovoljenost bilo kojim ogrtačem’, tada oni moji učenici koji nose samo ogrtače sačinjene od odbačenih krpa, samo od grubog platna… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojom isprošenom hranom i hvali zadovoljenost bilo kojom isprošenom hranom.’ Ali ima mojih učenika koji jedu samo isprošenu hranu, koji ne preskaču nijednu kuću proseći hranu, koji uživaju da prose hranu; kada prose u nekom selu, neće pristati ni da sednu ako ih neko ponudi. Dok mene nekad pozovu na obrok i jedem samo probrana jela. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojom isprošenom hranom i hvali zadovoljenost bilo kojom isprošenom hranom’, tada oni moji učenici koji jedu samo isprošenu hranu… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući.