„Ne, poštovani gospodine. Čvrste lance kojima je taj kraljevski slon vezan, ako bi se tek malo pomerio, mogao bi da raskine, te ode kud mu je volja. Za njega su oni slaba, meka, trula, šuplja omča.” „Isto tako, Udāyine, ima ovde sinova dobrih porodica koji, kada im kažem ’Napusti to’… oni to napuste i ne pokazuju nepoštovanje prema meni i onim monasima koji žele da vežbaju. Kad to napuste, žive mirno, bez uznemirenja, zahvaljujući tuđim darovima, uma (osamljenog) poput divljeg jelena. Tada za njih ta stvar postane slaba, meka, trula, šuplja omča.