Tako, Đīvaka, monah živi zavisan od nekog sela ili grada. umom prožetim saosećanjem umom prožetim radošću zbog sreće drugih Takav monah živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim spokojstvom, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim spokojstvom, obilnim, uzvišenim, nemerljivim, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. Onda kućedomaćin ili kućedomaćinov sin ode do njega i pozove da sutradan dođe na obrok u njegov dom. Monah, ako tako želi, prihvati poziv Kada noći dođe kraj, ujutro, obuče se, uzme svoju zdelu i gornji ogrtač, pa ode do doma kućedomaćinovog ili kućedomaćinovog sina i sede na pripremljeno mesto. Onda ga kućedomaćin ili kućedomaćinov sin posluže ukusnom hranom. Šta misliš, Đīvaka? Da li bi u takvoj prilici monah uradio nešto na svoju nesreću ili na nesreću drugog ili na nesreću obojice? Ne bi, poštovani gospodine. Zar onda taj monah u takvoj prilici ne jede hranu kojoj se ne može ništa prigovoriti? Jede, poštovani gospodine. A ja sam ovako čuo: Brahmā boravi u spokojstvu. Blaženi je moj vidljivi svedok tome; jer Blaženi boravi u spokojstvu. Đīvaka, svaku strast, svaku mržnju, svaku obmanutost iz kojih bi okrutnost, nezadovoljstvo ili averzija mogli nastati, Tathāgata je napustio, sasekao ih u korenu, načinio poput palminog panja, uklonio ih, tako da se u budućnosti više ne mogu javiti. Ako se to što si rekao na ovo odnosi, onda ga odobravam. Poštovani gospodine, ono što sam govorio odnosilo se upravo na to.