O tome mudar čovek ovako razmišlja: ’Ako postoji činjenje, posle sloma tela, posle smrti, onaj dobri čovek preporodiće se na srećnom odredištu, u nebeskom svetu. Bilo da su reči ovih dobrih asketa i brahmana istinite ili ne, pretpostavimo da ne postoji činjenje: ipak, ovog dobrog čoveka ovde i sada mudri hvale kao moralnu osobu, onu koja zastupa ispravno stanovište, zagovornika učenja o činjenju. S druge strane, ako postoji činjenje, ovaj dobri čovek igrao je na pravu kartu na obema stranama: mudri ga hvale ovde i sada, a posle sloma tela, posle smrti, preporodiće se na srećnom odredištu, čak u nebeskom svetu. Ispravno je prihvatio i sprovodi ovo neoborivo učenje na način što ga proširuje na obe strane i isključuje štetnu alternativu.’