Kad je njegov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav… postojan i utihnuo, monah ga usmerava ka znanju o uklanjanju otrova. Vidi, kao da mu je pred očima: “Ovo je patnja”… vidi, kao da mu je pred očima: “Ovo je put koji vodi prestanku otrova.” Kada zna i vidi tako, monahov um se oslobađa otrova želje za zadovoljstvima čula, otrova želje za bivanjem i otrova neznanja. Kad se oslobodi, tada dolazi znanje: “Slobodan sam.” On razume: “Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.” A zašto? Tako biva s onim ko vežba sebe u Učiteljevom nauku.“ Na to Bhaddāli upita: “Poštovani gospodine, šta je uzrok, šta je razlog što nekog monaha često kritikuju? Šta je uzrok, šta je razlog što nekog monaha često ne kritikuju?“