Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim prenoćištem i hvali zadovoljenost bilo kojim prenoćištem.’ Ali ima mojih učenika koji žive samo u podnožju drveta ili na otvorenom, koji ne ulaze pod krov tokom osam meseci (u godini), dok ja nekad živim u kućama sa zabatom, omalterisanim i iznutra i spolja, zaštićenim od vetra, dobro zamandaljenim, sa žaluzinama na prozorima. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim prenoćištem i hvali zadovoljenost bilo kojim prenoćištem’, tada oni moji učenici koji žive samo u podnožju drveta ili na otvorenom… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama živi u osami i hvali život u osami.’ Ali ima mojih učenika koji žive u šumi, na pustim mestima, izolovani duboko u džungli, i dolaze u Sanghu tek jednom u dve nedelje na recitovanje monaških pravila. A ja nekad živim okružen monasima i monahinjama, nezaređenim sledbenicima i sledbenicama, kraljevima i kraljevim savetnicima, asketama drugih tradicija i njihovim učenicima.