„Na isti način, Rāhula, neki postupak treba učiniti telom tek posle pažljivog ogledanja; postupak treba učiniti govorom tek posle pažljivog ogledanja; postupak treba učiniti mišlju tek posle pažljivog ogledanja. Rāhula, kad god se pripremaš da nešto učiniš telom, treba da razmisliš: „Postupak koji nameravam da učinim telom, hoće li povrediti mene, povrediti druge ili povrediti oboje? Hoće li to biti štetan telesni postupak, s bolnim posledicama, bolnim ishodom?„ Ako posle takvog ogledanja znaš: „Postupak koji nameravam da učinim telom povrediće mene, povrediće druge ili će povrediti oboje, to će zapravo biti štetan telesni postupak, s bolnim posledicama, bolnim ishodom”, onda sasvim sigurno ne treba da ga učiniš. Ako posle takvog ogledanja znaš: „Postupak koji nameravam da učinim telom neće povrediti mene, neće povrediti druge, niti će povrediti oboje, to će zapravo biti koristan telesni postupak, s prijatnim rezultatom, prijatnim ishodom”, onda sasvim sigurno treba da ga učiniš.