Ujutro, blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, obuče se, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu praćen grupom monaha do doma Kikīja, kralja Kāsija i sede na pripremljeno mesto. A Kikī, kralj Kāsija, svojim je rukama poslužio i raznim ukusnim jelima nahranio monašku zajednicu. Kada je blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, jeo i odložio posudu, Kikī, kralj Kāsija, odabra jedno niže mesto, sede sa strane, te reče: „Molim blaženoga da prihvati boravište u Benaresu, koje ću mu obezbediti da mirno provede period monsuna; to će biti pomoć i za Sanghu.“ –„Ne, kralju, već imam boravište za period monsuna.“ I drugi i treći put Kikī, kralj Kāsija, reče: „Molim blaženoga da prihvati boravište u Benaresu koje ću mu obezbediti da mirno provede period monsuna; to će biti pomoć i za Sanghu.“ –„Ne, kralju, već imam boravište za period monsuna.“ A kralj pomisli: „Blaženi Kassapa, plemeniti i potpuno probuđeni, ne prihvata boravište u Benaresu koje bih mu obezbedio da provede period monsuna“ i beše veoma razočaran i tužan. Onda reče: „Poštovani gospodine, imate li pokrovitelja boljeg od mene?“