„Dobro, Puṇṇa, pošto svakako ne mogu da te odvratim kad kažem: ’Dovoljno je, Puṇṇa. Ne postavljaj mi takvo pitanje’, odgovoriću ti. Dakle, Puṇṇa, neko razvija pseći zavet potpuno i neograničeno, razvija pseće navike potpuno i neograničeno, razvija pseći um potpuno i neograničeno, razvija pseće ponašanje potpuno i neograničeno. Radeći tako, posle sloma tela, posle smrti preporađa se u društvu pasa. Ako pri svemu tome ovako razmišlja: ’Ovom vrlinom, zavetom, asketizmom ili svetačkim životom postaću (veliko) božanstvo ili neko (manje) božanstvo’, to je pogrešno razumevanje. A za onoga s pogrešnim razumevanjem postoje dva odredišta: čistilište ili svet životinja. Dakle, Puṇṇa, ako u psećem zavetu uspe, odvešće ga to u društvo pasa; ako ne uspe, odvešće ga to u čistilište„ Kad ovo bi izrečeno, Seniya, goli asketa psećeg zaveta, zacvile i grunuše mu suze.